FreeBSD 7 i Firefox 3 Ginisov rekord

Posted by Nightweaver Tue, 24 Jun 2008 21:30:00 GMT

FreeBSDIza nas je rekord Firefox-a u broju preuzetih kopija programa u jednom danu. U prva četiri sata preko 3 miliona preuzetih kopija. Može to i brojkama: 3 000 000. Izuzetno! No, ono što mene zanima a što, kladim se, niste znali jeste uloga FreeBSD-a 7 u ovoj novoj Mozilli kao i obaranju rekorda. Novi Firefox je od nama dragog demona sa Berkija preuzeo par jako važnih funkcija koje su mu omogućile stabilnost i bezbednost. Firefox 3 ima novi alokator memorije, jemalloc, koji je napisao Džejson Evans, član razvojnog tima FreeBSD-a. Iako je  jemalloc već deo FreeBSD 7 operativnog sistema Mozilla razvojni tim je odlučio da i u sam Firefox 3 ubaci ovu funkciju. Stjuart Parmenter, jedan od programera iz Mozille, na svom blogu kaže: "Primetili smo smanjenje upotrebe memorije i do 22% kada je jemalloc bio uključen." Druga važna funkcija jeste bsdiff’. U pitanju je sistem za binarno ažuriranje FreeBSD sistema. Ovo je uticalo na znatno ubrzanje i smanjenje upotrebe resursa pri ažuriranju Firefoxa. Ovaj sistem je i Apple počeo da koristi za ažuriranje svog OSX-a (pitam se samo kako su se tačno zahvalili zajednici i kako su joj vratili… banditi!)

A sada najvažniji momenat za našu priču i razlog zbog kog se svaki FreeBSD korisnik oseti ponosnim na svoj sistem. Glavni Mozillin server za preuzimanje, jedini koji nije pao ni jednom u toku ovog ludila od preuzimanja programa, se nalazi kod Internet Systems Consortium (ISC) - mozilla.isc.org. ISC je organizacija  koja odavno podržava FreeBSD sistem te je i ovaj njihov server koristio FreeBSD 7. Server je podneo opterećenje od gigabita u sekundi u momentima najvećeg broja konekcija na njega.

"ISC je doživeo četiri puta veće opterećenje od uobičajenog na mozilla.isc.org sajtu za vreme Download Day", rekao je Piter Lošer, menadžer u ISC. "Kao po običaju, FreeBSD se pokazao platformom čvrstom kao stena i omogućio nam da isporučimo sadržaj bez problema".

FreeBSD 7. Upamtite to ime. Dostojan slogana "The Power to Serve". Šta, još uvek niste prešli na FreeBSD?:)

Posted in , , , ,  | Tags , , ,  | no comments

Napredna paranoja OpenSSH servera

Posted by Nightweaver Thu, 08 May 2008 11:55:00 GMT

daemonPosle jedne od diskusija na linuxo.net forumima palo mi je na pamet da sastavim jedno malo uputstvo za povećanje bezbednosti OpenSSH servera. OpenSSH je odlična aplikacija za udaljeni pristup računarima jer omogućava kriptovanu vezu i potpuni osećaj rada u komandnoj liniji kao na lokalnoj mašini. OpenSSH je projekat, pazi ti to, OpenBSD ekipe. Dakle, postoji više načina da zaštitite svoj SSH pristup od radoznalaca i loših ljudi. Ja ću se ovde koncentrisati na jedan konkretan - sertifikati.

Upotreba sertifikata za pristup udaljenoj mašini je jedan od boljih načina da se poveća sveukupna bezbednost servera. Sertifikati se obično koriste za tzv. pristup bez šifre. Naime, da ne biste pamtili stalno svoju šifru kreiraćete sertifikat koji nema šifru i pomoću njega pristupati sistemu. Ovo je loše jer ako neko dođe u posed vašeg sertifikata onda nastaju problemi. Za ovu priliku ću ipak koristiti seritifkat sa šifrom. Dakle, pređimo na posao.

# local$ ssh-keygen -t rsa - obavezno unesite šifru u dijalogu za nju
# local$ scp ~/.ssh/id_rsa.pub udaljena_masina
# local$ ssh username@udaljena_masina
# remote$ cat ~/id_rsa.pub >> ~/.ssh/authorized_keys
# remote$ chmod 644 ~/.ssh/authorized_keys - obavezno ovo uradite jer u suprotnom sistem neće čitati sertifikat nego će tražiti šifru.

To je to. Prekinete vezu sa udaljenom mašinom i kada pokušate ponovo da se nakačite dobićete nešto ovako:

Enter passphrase for key ‘/home/nightweaver/.ssh/id_rsa’:

Unesete šifru RSA ključa i bićete na sistemu. OK, idemo korak dalje. Ukoliko neko nema sertifikat biće prebačen na obično logovanje. Mi to ne želimo. Želimo da samo ljudi sa sertifikatom mogu da pristupe sistemu. Slede momenti napredne paranoje.

Pre svega, napravimo korisnika koji ima neko neobično ime. Nešto što će biti teško povezati sa vama. Recimo, gatto. Dakle, imamo korisnika gatto. Prebacimo onaj sertifikat od malopre u home DIR korisnika gatto. Proverimo da li radi tako što ćemo uraditi:

ssh gatto@udaljena_masina

Ako se traži šifra sertifikata onda je sve OK. Idemo dalje. OpenSSH server ne mora slušati na podrazumevanom portu 22. To je port koji će razni skeneri prvo napadati. Prebacimo taj port na nešto visoko i nestandardno. Recimo: 7000. Ovo sve radim na OpenBSD mašini ali je procedura identična i za FreeBSD i GNU/Linux. Dakle:

vim /etc/ssh/sshd_config

Pri vrhu datoteke ćete videti liniju: Port 22. Izmenite to u 7000. Sačuvajte izmene i restartujte SSH server. Sada čete se na sistem kačiti na sledeći način:

ssh -p 7000 gatto@udaljena_masina

a sftp če raditi ovako:

sftp -oPort=7000 gatto@udaljena_masina

Proverite da li sve radi kako treba. Radi? Sjajno, idemo dalje.

Kao što sam već naveo, ukoliko neko nema sertifikat bićemu tražena obična šifra. Ali mi želimo da ti "brute force" pokušaji unošenja šifre budu potpuno onemogućeni. Izmenimo sshd_config podatke da izgledaju ovako:

LoginGraceTime 1m
PermitRootLogin no
StrictModes yes
MaxAuthTries 3
AllowUsers gatto

Ovako postižemo sledeće: korisnik ima 1m da unese svoju šifru, logovanje root korisnika direktno nije dozvoljeno a na raspolaganju će imati samo tri šanse da unese šifru. Poslednji red je veoma koristan. Samo korisnička imena koja se tu nalaze će uopše moći da priđu SSH serveru. Dakle, čak i da ne koristite sertifikate samo čete korisnikom gatto moći da se ulogujete. Lukavo, zar ne? Idemo dalje. Ukažimo sistemu gde mu se nalate RSA ključevi:

RSAAuthentication yes
PubkeyAuthentication yes
AuthorizedKeysFile .ssh/authorized_keys

Isključimo sve ostalo:

RhostsRSAAuthentication no
HostbasedAuthentication no
IgnoreRhosts yes

Sledeći redovi su jako bitni. Stavite ovde NO samo ako ste prethodno testirali pristup RSA ključevima. Posto kada ovo prebacite u NO više neće biti moguće ući na sistem običnom šifrom.

PasswordAuthentication no
PermitEmptyPasswords no

Dakle, sada samo korisnik gatto može pokušati da se uloguje i to ako i samo ako ima RSA sertifikat. No, ovo meni nije bilo dovoljno. Želeo sam da čak i ako neko uspe da uđe na sistem ne može tek tako doći do root naloga. Zato korisnika gatto nisam stavio u grupu wheel te samim tim komanda SU nije radila za njega. No, gatto se može prebaciti na nekog drugog korisnika. Napravio sam sebi radni nalog nightweaver koji je član grupe wheel i može postati root. Da vidimo sada malo skicirano kako izgleda ulaz na sistem:

A nema sertifikat i ne zna dozvoljenog korisnika –> server - odbijen i pokušaj prilaska
A ima sertifikat ali ne zna dozvoljenog korisnika –> server - odbijen i pokušaj prilaska
A ima sertifikat, zna dozvoljenog korisnika ali ne za koji korisnik moze da radi SU –> ne može da napravi veliku štetu

Putanja do sistema bi onda izgledala ovako:

A mora imati sertifikat
A mora znati koji korisnik koristi taj sertifikat i koja je šifra sertifikata
A mora znati koji korisnik na serveru može da radi SU i koja je njegova šifra
A se mora prebaciti na korisnika koji može raditi SU pa tek onda postati root

Sve ovo može izgledati dosta komplikovano… verujte mi, nije. Probajte sami pa ćete videti. Kao neko ko se dosta dugo bavi bezbednošču računarskih mreža mogu vam reći da ni jedan sistem nikada neće biti najbezbedniji. Uz dovoljno truda i znanja svaka se zaštita može pre ili kasnije probiti. Ali zašto ne zakomplikovati put do sistema za one kojima tamo nije mesto?

Posted in , , , , ,  | Tags , , , , ,  | 1 comment

Као да читате Толкина, али с фазонима, и то добрим...

Posted by Nightweaver Sat, 10 Nov 2007 22:21:00 GMT

solarisНе знам шта очекујете од наслова овог текста. Најбоље је да не очекујете ништа јер оно што следи нема никакве везе са насловом… заправо има. Тако је Мет Ситон, новинар Гардијана, описао књигу Глинене ноге коју написа генијални Тери Прачет. То, наравно, нема ама баш никакве везе са Сунашце Т1000 сервером из поруке написане 10цм ниже. Е, па има. Сем што се књига о којој причам, а коју топло препоручујем, налази на столу поред мене док ово пишем њен кратки опис на корицама ме је инспирисао да напишем ово посве занимљиво(јесте, занимљиво је!) упутство за инсталирање Solaris оперативног система на Sun Т1000 преко мреже. Како то? Па лепо, када ми је стигла машина пре 10-ак дана осетио сам се као капетан Вајмс у наведеној књизи: “Не само да сада треба открити алико, него и аликако, а он чак није био сигуран ни алишта. Али чим сазна која су права питања, пожелеће да чује и одговоре.” Прича каже следеће…

Read more...

Posted in , , ,  | Tags , ,  | no comments

OpenSSH chroot paranoja

Posted by Nightweaver Sun, 15 Apr 2007 21:10:00 GMT

openssh

Kada je u pitanju administracija servera i bezbednost istih ni jedan stepen paranoje nije dovoljno visok. Posebno kada je u pitanju shell pristup koji ponekad jednostavno moramo dati svojim korisnicima iako to zaista ne želimo(BOFH). Najbolji način da se zaštitimo od potencijalnih nevolja koje taj shell pristup može da izazove jeste da ih nekako zatvorimo u neki virtuelni kavez iz kog ne mogu da pobegnu te da jedina šteta koju mogu da načine jeste šteta nad sopstvenim podacima(BOFH).

Read more...

Posted in , , ,  | Tags , , , ,  | no comments

FreeBSD, CD-ROM(DVD) i običan korisnik

Posted by Nightweaver Wed, 28 Mar 2007 21:07:00 GMT

bsdOpšte je poznato da BSD sistemi teže visokom stepenu sigurnosti koji ponekad prelazi u potpunu paranoju. No, kada se radi o serverima i administraciji istih ni jedan stepen paranoje nije dovoljno visok. Ipak, kada koristite FreeBSD kao desktop mašinu normalno je da vam ta paranoja smeta pri svakodnevnim aktivnostima. Jedna od takvih je i upotreba optičkih uređaja. Postoje dva načina da koristite svoj CD-ROM.

Read more...

Posted in , ,  | Tags , ,  | no comments