Svi smo mrtvi... od juče...
Posted by Marko M.
Ovih dana, a posebno juče, sam pročitao tonu koječega na temu uništenja planete zbog aktiviranja LHC-a. Možda i ima neke istine u tome što ljudi pričaju. Eto, neka se devojka u Indiji ubila jer je mislila da je kraj sveta. Ako će već LHC sve da nas pobije ona je smatrala da je bolje da sama sebi oduzme život. Ljudska me glupost stalno iznenadi.
No, pošto zaista nemam šta da kažem na temu LHC-a iako mi je ta kvantna fizika pomalo hobi redno je da vam javim da smo zvanično svi mrtvi i da svet više ne postoji. Ozbiljno. International Earth Destruction Advisory Board (IEDAB) je organizacija koja se brine o informacijama na temu uništenja zemlje tj. koliko puta je tačno planeta bila uništena. Kako IEDAB zvanično saznaje mi više ne postojimo:
It is our duty to inform you that as of 7:35:05am UTC on September 10, 2008, the Earth has been destroyed.
The destruction of Earth was first reported by Mr Jonathan Barber of Wisconsin, United States, who spotted that his home-made seismic Earth Detector had ceased to give readings at around 8:00am (2am local time). Several other amateur geocide spotters noticed this at the same time but Mr. Barber was the first to place a telephone call to the IEDAB’s Geocide Hotline (+44 115 09Ω 4127, ask for Other Dave) at which point IEDAB officials performed an emergency check of their own instrumentation and verified Mr. Barber’s report, as well as fixing the exact time of geocide.
Evidence is still being collated, but preliminary results suggest that the Earth was destroyed pre-emptively by scientists at the Large Hadron Collider at CERN, Geneva, Switzerland, before the commencement of their experiments to locate the Higgs Boson, as a precautionary measure to ensure that the experiment itself could not result in the destruction of the Earth.
Dakle, kao što vidite mi više ne postojimo. Dakle, opustite se, zavalite u fotelje, otvorite pivo i gledajte kako ne postojimo. Sa druge strane, ja nisam siguran da smo postojali i pre juče. Kako pojedinac definiše postojanje? Na osnovu naših čula. Ali ona su potpuno neprecizna. Dve osobe nikada ne vide "stvarnost" na isti način. U tom slučaju, stvarnost definišemo kao skup predstava o spoljašnjem svetu propuštenih kroz prizmu našeg mozga. A šta imamo tamo? Gomila impulsa. Dakle, stvarnost je samo bljesak u mozgu. Ko nam onda garantuje da nismo samo san koji sanja ameba na Kriptonu? Ili da već eonima nismo u Matriksu?
Zato se lepo zavalite i uživajte u hladnom pivu. Da, znam da ono ne postoji kao ni ja. A ni ovaj divni osvežavajući ukus piva u mojim ustima ne postoji. Sve je to samo fleš u mozgu… al je prokleto dobar.
